BIODIZAJN JE U MODI

Maja Halilović je prva biodizajnerka u Bosni i Hercegovini, koja je odlučila da spoji nespojivo- nauku i dizajn, i da nam pokaže da je u tome budućnost.

Šta Vas je navelo na bavljenje biodizajnom? 

Od samih početaka bavljenja dizajnom me je interesovalo kako svet dizajna pomaknuti s tačke u kojem se nalazi, ka naprednijem, tehnološki inovativnjim, humanijim, i održivijim dizajnom. Tradicija me nije nikada zanimala, oduvek su me privlačili neistraženi tereni i mogućnosti ovog sveta kojima se još nismo bavili. U isto vreme mog početka bavljenja biodizajnom počele su sustizati informacije unutar industrije, o tome koliko otpada proizvodimo na godišnjem nivou, o gigantskim ostrvima plastike u okeanima, naftnoj industriji i njenoj upletenosti u svaku pojedinu industriju. Kada vidite planine i planine odeće na deponijama u zemljama koje se iskorištavaju zbog svojih resursa i ljudi ispod granica siromaštva koji žive blizu tih deponija; kada saznate da te iste industrije zavise od eksploatacije dečjeg rada i siromašnih žena, nemate se gde sakriti od istine. Shvatite da nešto morate uraditi da bi promenili trenutno stanje. Kada sam saznala za biodizajn i rad Suzanne Lee, osnivačice biodizajna, znala sam odmah da je tu moj ‘dom’. Uvek me interesovala i nauka, i bavila sam se njome koliko sam mogla amaterski. Nauku sam spojila s dizajnom i krenuo je moj rad unutar biodizajna koji je naposletku postao moje glavno zanimanje.

Kroz Vaš rad i istraživanje, koji bi materijal mogao da zameni plastiku i da li bi mogao da se komercijalizuje?

Ne postoji materijal koji ne bi mogao da se komercijalizuje. Mi jesmo na samim počecima što se tiče polja biodizajna, međutim, obzirom na rapidno povećanje broja ljudi koji se bave, eksperimentalno, novim biomaterijalima svakom minutom ovo polje raste i dobijamo nove informacije i nova dostignuća. Moj rad počinje pre pet godina kada sam počela da eksperimentišem sa kulturom bakterija i kvasaca, poznatijim kao SCOBY. Materijal koji dobijamo je čista celuloza koja može da zameni plastičnu ambalažu nakon što je tretirana na odgovarajući način. Može takođe da se upotrebljava u drugim industrijama, ali treba da gledamo prvo gde je žarište problema, pa da ga primenimo u tom pravcu. Radim i na drugim biomaterijalima, kao što je istraživanje i reciklaža odbačenog kartona i papira, biomase, otpad hrane, a nedavno radim i sa otpadom od kafe, koji je nedavno naručeni projekat. Svaki od ovih materijala pokazuje veoma zanimljive rezultate.

Da li mislite da su ljudi sa naših prostora dovoljno ekološki svesni?

Svakako vidim pomak. I ja svakim danom učim nove informacije i prilagođavam svoj život da bude što usklađeniji s prirodom. Tako gledam i na druge ljude. Polako se obrazujemo o tome kako pametnije živeti tako da ne zagađujemo okolinu. Uzmimo za primer moje početke upoznavanja industrije dizajna ili tekstilne industrije unutar kojih radim kada razgovor o ekologiji gotovo da nije ni postojao; nije se razmišljalo kako nastaje dizajn i kako uništavamo ekosisteme, obespravljujemo, odnosno nismo razmišljali sistematski o lancu proizvodnje, transporta, prodaje, te uticaju na mentalno i fizičko zdravlje kao posledica eksploatacije prirodnih resursa i ljudi. Možda ne znamo sve, ali mislim da se trudimo. Pitanje je da li smo dovoljno ekološki svesni. Rekla bih da nismo. Ali samo zato što moramo bolje zbog posledica koje nam slede ako ne budemo naučili da bez života u skladu s prirodom neće biti ni nas ni nje.

Kakvi su Vam planovi za budućnost i da li imate podršku institucija/kompanija?

Radim u polju biodizajna i ne nameravam da promenim struku. Isuviše je zanimljiva, koliko i potrebna. Trenutno sam u procesu registracije firme koja će pomoći drugim biznisima da vide svoj otpad kao dragoceno sredstvo od kojeg mogu da vrate novac koji su uložili. Između drugih projekata radim i na uzbudljivom projektu izrade biomaterijala od otpada kafe iz kafića iz Sarajeva kako bi od tog istog materijala izrađivali sve što je potrebno za jedan kafić. Sarađujem sa umetnicima/cama, drugim dizajnerima/kama, vodim radionice i predavanja, učestvujem u inostranim projektima sve dok se bavim sopstvenim  eksperimentalnim radom. Što se tiče institucija ili kompanija, i njima je interesantno što radim, sama pojava biodizajna i dobijam pohvale od njih kao i povremene pozive i angažmane. Ono što bih ja želela je brže kretanje ka obnovljivim izvorima energije i edukacije unutar škola. Nemamo šta čekati i oklevati. Moramo krenuti rapidno ka ozelenjavanju naše ekonomije. I ne sumnjam da ćemo. Ali to moramo učiniti danas.

E2 portal