NEMAČKA I NORVEŠKA PLANIRAJU IZGRADNJU GASOVODA ZA VODONIK

Norveška, drugi po veličini izvoznik gasa u EU namerava da iskoristi odluku EU da smanji zavisnost od ruskog gasa i najavljuje da „želi da aktivno doprinese brzom razvoju tržišta vodonika u Nemačkoj“ i na kontinentu.

Vodonik ne oslobađa emisije ugljen-dioksida kada sagoreva i očekuje se da će igrati ključnu ulogu u dekarbnizaciji procesnih industrija, kao što su industija čelika i hemijska industrija, koje se ne mogu u potpunosti elektrificirati.

Ali, povećanje proizvodnje „zelenog“ vodonika iz obnovljivih izvora zahteva ogromne količine energije iz vetra i sunca, koje trenutno nedostaju. Dakle, u fazi tranzicije, gasne kompanije se zalažu za niskougljenični „plavi“ vodonik, koji se proizodi iz prirodnog gasa, uz hvatanje i skladištenje ugljenika (CCS) kako bi se emisije skladištile pod zemljom.

Iako nekada nije bila blagonaklona „plavom“ vodoniku, nova nemačka vlada sada se predomislila u svetlu ruskog rata u Ukrajini.

Norveška i Nemačka su u procesu ispitivanja „da li nam je potreban gasovod“, objasnio je nemački vicekancelar Robert Habek tokom posete Oslu 16. marta, gde je razgovarao sa norveškim premijerom Džonasom Storeom.

Plavi ili zeleni vodonik

„Norveška želi da aktivno doprinese brzom razvoju tržišta vodonika u Nemačkoj i EU“, navodi se u zajedničkoj deklaraciji usvojenoj posle Habekove posete.

Radi ispunjenja tog cilja dogovoreno je da se sprovede zajednička revizija, kako bi se omogućio transport velikih količina vodonika. Revizija podrazumeva i gasovod iz Norveške u Nemačku, navodi se u saopštenju.

Pritisnute tekućim ratom Rusije u Ukrajini i preoblikovanjem globalne geopolitike energetike, dve zemlje „planiraju da brzo naruče zajedničku studiju izvodljivosti o tome“.

Pokušavajući da poboljša energetsku bezbednost u Nemačkoj Habek je prvo posetio Oslo, kako bi obezbedio dodatne isporuke tečnog prirodnog gasa (LNG) sa gasnog polja Hamerfest, koje bi trebalo ponovo da počne sa radom na leto.

Ali, Habek, ko-lider nemačke Zelene stranke, mnogo bi radije uvozio „zeleni” vodonik, koji je manje štetan po klimu nego LNG. A Norvežani traže priznanje svog „plavog” vodonika napravljenog iz fosilnog gasa, uz tehnologiju hvatanja i skladištenja ugljenika (CCS).

Nedovoljno kapaciteta obnovljivih izvora energije za proizvodnju zelenog vodonika

„Potreban nam je zeleni vodonik, vodonik bez ugljenika, a Norveška ima velike kapacitete za to“, rekao je Habek.

Njegovo ministarstvo je pitalo norvešku industriju energetike „kada i koliko zelenog vodonika Norveška može da isporuči?“, vidi se iz dnevnog reda sastanka iza zatvorenih vrata, koji je održan kasnije tog dana.

Ali, sa postojećom gasnom infrastrukturom u Norveškoj, energetski giganti ove zemlje se, umesto toga, zalažu za „plavi“ vodonik. Oni tvrde da će to biti brže od izgradnje nove infrastrukture za obnovljivu energiju potrebnu za proizvodnju „zelenog“ vodonika elektrolizom.

„Kako bismo ostvarili najbrži, i najobimniji mogući uvoz vodonika, i obezbedili njegovu brzu dostupnost, zajednički ćemo planirati upotrebu plavog vodonika u prelaznom periodu“, objašnjava se u zajedničkom saopštenju.

Ovo su pozdravili analitičari, koji su istakli pouzdanost norveške gasne infrastrukture i prednosti transporta vodonika cevovodima. Transport vodonika cevovodima smatra se isplativijim i povoljnijim za klimu u odnosu na korišćenje brodova.

„Nije loša stvar. Norveški gas ima jednu od najnižih stopa curenja. Direktnim slanjem vodonika se, najpre eliminiše curenje, ali i pokreće snabdevanje vodonikom. Nadamo se da će sve ovo podstaći potražnju i pokrenuti skladištenje ugljenika“, tvitovao je analitičar vodonika Gnjevomir Flis.

E2 portal (Euractiv)