PLANETU SPAŠAVAMO I IZBOROM HRANE

Potreban vam je još jedan razlog da smanjite unos slatke hrane i pića, osim što se širi struk i povećava stomak? Prema novom istraživanju, oni ne pomažu životnoj sredini, doprinose većoj površini useva, oskudici vode i ekološkom otisku. Predviđa se da će do 2050. godine svetska populacija dostići 10 milijardi ljudi. Ne postoji način da nahranimo tu količinu ljudi osim ako ne promenimo način na koji jedemo i proizvodimo hranu.

Želite da date svoj udeo u zaštiti životne sredine? Smanjite slatkiše, peciva, prženu hranu i prerađeno meso. Prema novoj studiji, smanjenje ove hrane u našoj ishrani nije samo bolje za naše zdravlje već i za planetu.

Domaćinstva Australije i Novog Zelanda jedu više neosnovne (diskrecione) i nezdrave hrane nego što je preporučeno u smernicama za zdravu i normalnu ishranu. To doprinosi emisiji gasova i efektu staklene bašte (GHGe) i drugim uticajima na životnu sredinu.

Dijetetičarka Univerziteta Južne Australije (UniSA) Sara Forbs, koja je vodila pregled 20 studija o uticaju potrošnje hrane na životnu sredinu u obe zemlje, kaže da analize naglašavaju potrebu za održivijim izborom hrane u ishrani.

Ishrana i CO2

Prema izveštaju savezne vlade objavljenom 2020. godine, Australija je dozvolila procenjenih 510 metričkih tona ugljen-dioksida, pri čemu emisije štetnih gasova povezane sa hranom čine 14,2 odsto ovog ukupnog iznosa. Izveštaj je otkrio da prosečan Australijanac ishranom proizvodi ekvivalent od 19,7 kg ugljen-dioksida svakog dana.

U drugom izveštaju iz 2017. godine utvrđeno je da otpad od hrane čini otprilike šest odsto australijskog GHGe, imajući u vidu vodu, energiju i pesticide koji se koriste u proizvodnji i ambalaži hrane koji završavaju na deponiji, gde oslobađa još više metana dok se razlaže.

Za razliku od Novog Zelanda, aktuelne australijske smernice za ishranu (ADG) ne uzimaju u obzir uticaj hrane na životnu sredinu i treba ih ažurirati, kažu istraživači.

Postojeći ADG preporučuje dnevne porcije „osnovne“ hrane svakog dana: voće i povrće, žitarice, nemasno meso, riba, jaja, orasi, semenke, mahunarke, mleko, sir, jogurt i druge alternative.

Procenjuje se da ove osnovne namirnice doprinose između 67-73 procenta ukupnog GHG-a koji se odnosi na hranu u Australiji, pri čemu meso, žitarice i mlečni proizvodi doprinose većini emisija. Voće i povrće imaju najniže doprinose.

Neosnovna ili „diskreciona” hrana uključuje pića zaslađena šećerom, alkohol, konditorske proizvode i prerađeno meso, što čini između 27-33 procenta GHG vezanih za hranu. Iako je procenat niži od emisija osnovne hrane, činjenica da Australijanci konzumiraju velike količine hrane bogate energijom, siromašne hranljivim materijama, koja se može izbeći, ne pomaže životnoj sredini.

Na Novom Zelandu, najveći emiteri gasova staklene bašte su meso, morski plodovi i jaja (35 odsto), a zatim visoko prerađena hrana kao što su peciva i sladoled (34 odsto).

Voda, hrana, životna sredina…

Druge studije su ispitivale uticaje korišćenja vode u proizvodnji hrane na životnu sredinu.

Australijski uređaji za navodnjavanje upijaju osam miliona megalitara vode svake godine kako bi uzgajali useve, ali većina se izvozi, što otežava precizno odslikavanje vodenog otiska zemlje.

Istraživači su analizirali 20 članaka u svojoj studiji, objavljenoj u protekloj deceniji, sa različitim nalazima. Uprkos razlikama, pojavili su se jasni trendovi.

„Diskreciona hrana obuhvata veći obim useva, manjak vode i ekološki otisak. Meso, takođe, emituje efekat staklene bašte, iako je njegov otisak zbog nedostatka vode manji u poređenju sa mlečnim proizvodima, žitaricama, voćem i povrćem“, kaže Forbs.

Nameće se zaključak da je vreme da bolje prepoznamo osnovne vrste i količine hrane koju jedemo, kakav uticaj imaju na životnu sredinu, kao i na naše zdravlje.

„Predviđa se da će do 2050. godine svetska populacija dostići 10 milijardi ljudi. Ne postoji način da nahranimo tu količinu ljudi osim ako ne promenimo način na koji jedemo i proizvodimo hranu“, upozorava Forbs.

Širom sveta potrošnja i proizvodnja hrane čine jednu četvrtinu ukupnih globalnih štetnih emisija. Polovina svetske zemlje pogodne za život koristi se za poljoprivredu, što je dovelo do gubitka biodiverziteta od 60 odsto. Štaviše, procenjuje se da se dve trećine svetske slatke vode koristi za navodnjavanje.

E2 portal   (Energija Balkana)