SVILA KAO VAŽAN BIOMATERIJAL

Svila se koristi za pakovanje lekova i kao materijal za senzore za praćenje zdravlja. Korisna je u optici i elektronici, a nedavno je došla u prvi plan u istraživanju o održivosti. Upotreba svilenih premaza takođe može smanjiti bacanje hrane, što je značajna komponenta globalnog ugljeničnog otiska. Novo istraživanje objedinjuje svojstva svile i potencijalnu dalju primenu ovog materijala u budućnosti.

Svila koja je najpoznatija kao komponenta odeće i tkanine, materijal je koji ima široku upotrebu, od biomedicine do nauke o životnoj sredini. Istraživači sa Univerziteta Tufts su publikovali naučni rad o istraživanju svojstva svile i budućoj primeni materijala u časopisu Applied Physics Reviews.

Svila čini važan biomaterijal, jer ne stvara imuni odgovor kod ljudi i podstiče rast ćelija. Korišćen je za isporuku lekova, a pošto je materijal fleksibilan i ima povoljna tehnološka svojstva, idealan je za nosive i implantabilne senzore za praćenje zdravlja.

Kao optički providan materijal kojim se lako manipuliše na nano i mikro nivou, svila je takođe korisna u optici i elektronici. Koristi se za razvoj difrakcione optike, fotonskih kristala i talasovoda.

Svila kao održiv materijal

U novije vreme, svila je došla u prvi plan istraživanja održivosti. Materijal je napravljen u prirodi i može se ponovo obraditi od reciklirane ili odbačene odeće i drugog tekstila. Upotreba svilenih premaza takođe može smanjiti bacanje hrane, što je značajna komponenta globalnog ugljeničnog otiska.

„Nastavljamo da poboljšavamo integraciju između različitih disciplina. Na primer, svilu možemo da koristimo kao biomedicinski uređaj za isporuku lekova, ali i da uključimo optički odgovor u taj isti uređaj. Ovaj isti proces bi se mogao koristiti jednog dana u lancu snabdevanja hranom. Zamislite da imate premaz koji čuva hranu, ali i govori ti kada je hrana pokvarena“, rekla je autorka publikovanog rada Giulia Guidetti.

Svila je raznovrsna i često superiorna u odnosu na tradicionalnije materijale, jer se može lako hemijski modifikovati i podesiti za određena svojstva ili sklopiti u specifičan oblik u zavisnosti od konačne upotrebe. Međutim, kontrola i optimizacija ovih aspekata zavisi od razumevanja porekla materijala.

Proces koji se dugo proučava

Poces stvaranja svile od strane svilenih buba se dugo proučava, ali još uvek nedostaje potpuna slika. Tim istraživača je naglasio važnost razumevanja ovih procesa, jer bi to omogućilo da efikasnije proizvode materijal.

„Veliki izazov je to što je priroda veoma dobra u pravljenju stvari, kao što je pravljenje svile. Sa tehnološkog aspekta, mi želimo da napravimo nešto sa ponovljivošću, što ima mogućnost kontrole procesa.“ rekao je koautor Fiorenco Omenetto.

Naučnici se nadaju da će u budućnosti više materijala i uređaja koristiti svilu, verovatno kao integralnu komponentu senzora za dobijanje novih podataka o ljudima i životnoj sredini.

E2 portal   (Science Daily)