PUSTINJE „DIŠU“ VODENU PARU

Pustinje mogu izgledati beživotno i inertno, ali su u stvari veoma žive. Peščane dine specifično rastu i kreću se, a prema decenijama dugom istraživačkom projektu, one takođe udišu vlažan vazduh. Novi instrument, sonda za proučavanje sadržaja vlage, može imati široku primenu, u farmaceutskim istraživanjima, poljoprivredi i preradi hrane, pa čak i u istraživanju planeta.

Analize po prvi put pokazuju kako vodena para prodire u zrna peska i mogu imati široku primenu daleko izvan pustinja, u farmaceutskim istraživanjima, poljoprivredi i preradi hrane, kao i u istraživanju planeta.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Journal of Geophysical Research-Earth Surface.

Glavni autor istraživanja Michel Louge, profesor mašinstva i vazduhoplovstva na Univerzitetu Cornell, razvio je novi oblik instrumentacije, sondu koja koristi više senzora za snimanje. Ova jedinstvena sonda može snimati koncentraciju čvrste materije, brzinu i sadržaj vode.

Početkom 2000-ih, Louge je počeo da sarađuje sa Ahmedom Ould el-Moctar sa Univerziteta u Nantu, Francuska, da bi koristio sonde za proučavanje sadržaja vlage u peščanim dinama kako bi bolje razumeo proces kojim se poljoprivredna zemljišta pretvaraju u pustinju. Ova pojava je ostala sve prisutnija sa porastom globalnih klimatskih promena.

Pesak je porozan

Sonda je na kraju otkrila koliko je pesak porozan, sa malom količinom vazduha koja prodire kroz njega. Prethodna istraživanja su nagovestila da ova vrsta prodiranja postoji u peščanim dinama, ali niko to do sada nije uspeo da dokaže.

„Vetar struji preko dine i kao rezultat stvara neravnotežu u lokalnom pritisku, što bukvalno tera vazduh da ide u pesak i izlazi iz peska. Dakle, pesak diše, kao što organizam diše“, rekao je Louge.

To „disanje“ omogućava mikrobima da opstanu duboko u hiper-sušnim peščanim dinama, uprkos visokoj temperaturi. Tokom većeg dela poslednje decenije, Louge je sarađivao sa Entonijem Hejem, vanrednim profesorom mikrobiologije na Cornellu, kako bi proučio kako mikrobi mogu da pomognu u stabilizaciji dina.

Louge i njegov tim su takođe utvrdili da pustinjske površine razmenjuju manje vlage sa atmosferom nego što se očekivalo, i da se isparavanje vode iz pojedinačnih zrna peska ponaša kao spora hemijska reakcija.

Najveći deo njihovih podataka prikupljen je 2011. godine, ali je istraživačima ipak bila potrebna još jedna decenija da shvate neke stvari, kao što je identifikacija poremećaja na površinskom nivou koji teraju prolazne talase vlage da se ubrzano šire kroz dine.

Moguća primena i u farmaceutskoj industriji

Istraživači predviđaju da će njihova sonda imati brojne primene, od proučavanja načina na koji zemljište upija ili odvodi vodu u poljoprivredi, do istraživanja planeta koje mogu da sadrže vodu u tragovima. Ali je možda najzanimljivija primena otkrivanje vlage u farmaceutskim proizvodima.

E2 portal (ScienceDaily)