ODRŽIVA SKIJALIŠTA U EVROPI

Dok osvaja netaknute vrhove i spušta se niz nepregledna prostranstva udišući svež planinski vazduh, prosečan skijaš ne razmišlja koja je (ekološka) cena njegovog hedonizma. Ali, mnogi ski centri razmišljaju o klimatskoj krizi pa pokušavaju da smanje svoj uticaj nizom sistemskih i lokalnih zelenih inicijativa.

Mere obuhvataju korišćenje obnovljive energije za ski liftove, goriva od otpadne masti, zelenije uređaje za pripremu staza, električne autobuse, zabranu saobraćaja u centru. Ovih nekoliko skijališta u Evropi je najdalje otišlo u inovacijama, pa mogu biti dobar izbor za ekološki osvešćene skijaše.

Val d’Izer, Francuska

Moderno skijalište, smešteno na 1800 mnv izraslo je iz uspavanog savojskog zaseoka, a danas su Val d’Isere i susedni Tignes predvodnici u održivosti.

Nedavno su dobili prestižnu oznaku Flocon Vert (Zelena pahulja), koja priznaje 20 praksi održivog razvoja, uključujući uštedu energije, recikliranje, lokalne inicijative i projekte biodiverziteta poput zaštite crne jarebice u obližnjem nacionalnom parku Vanoise.

Val d’Isere Teleferike, kompanija za liftove, koristi 100% zelene energije od 2012. godine, a solarni paneli na fasadi i krovu olimpijske žičare doprinose snabdevanju.

Uređaji za pripremu staza, njih 39, koriste HVO gorivo, koje je 100% obnovljivo i napravljeno od otpadne masti i korišćenog biljnog ulja, smanjujući emisije CO2 za 90%.

To je korak ka potpuno električnom ili vodonikom pokretanom voznom parku. Gradski autobusi su prešli s dizela na GTL gorivo s ciljem da do 2025. imaju 15 električnih autobusa, u skladu s obećanjem operatora da će skijalište do 2030. biti ugljenično neutralno.

Čuvena fabrika za proizvodnju snega takođe pomera granice i sada koristi upola manje vode za proizvodnju dva puta više snega nego pre 20 godina.

Zermat, Švajcarska

Poznati švajcarski planinski centar na 1620 mnv i sa 20 vrhova viših od 4.000 mnv, ponosi se sjajnim stazama, ali i ekološkim postignućima. Istorijski centar u podnožju Materhorna dugo je bez automobila, a posetioci mogu stići do centra grada vozom, s vezama do aerodroma u Cirihu ili Ženevi.

Mini električni autobusi jedini su dozvoljeni saobraćaj, dok flota za uređenje snega koristi dizel bez sumpora, koji generiše 11% manje ugljen-monoksida.

Solarni paneli postavljeni na dolini stanice nove 3S žičare proizvodiće energiju ekvivalentnu potrošnji oko 35 domaćinstava i uštedeti 23,4 tone CO2 godišnje.

Fotovoltaički sistem instaliran u zgradi Matterhorn Glacier Paradise na 3.883 metara – s pogledom na 38 vrhova od 4.000 metara i 14 glečera – proizvodi dovoljno energije za njegovo godišnje grejanje, osvetljenje i ventilaciju.

Zermat takođe uveliko radi na uklanjanju zastarele infrastrukture poput starih liftova. Kablovi se menjaju svakih sedam do 15 godina, a kablovi van upotrebe se šalju u Mijanmar gde se koriste za izgradnju mostova.

Leh-Zirs, Austrija

Reč je o dva skijališta koja se nalaze u srcu najveće skijaške regije Austrije, moćnog Arlberga. Ideja vodilja najelitnijeg austrijskog skijališta još od šezdesetih je „kvalitet pre kvantiteta“ pa je razvoj strogo ograničavan dozvoljavajući maksimalno 10.000 kreveta za goste.

Sistem grejanja koristi lokalno drvo za zagrevanje 98% domaćinstava i poslovanja u regionu. Ski liftove, planinske restorane i postrojenja za pravljenje snega u Lechu i Zursu pokreće 100% austrijske hidroenergije, uz dodatak solarnih sistema i sistema za oporavak energije, čineći obilazak čuvene “Bele staze” potpuno zelenim poduhvatom.

Ekskluzivna enklava Oberlech, smeštena na sunčanoj terasi iznad Lecha, bez saobraćaja je zahvaljujući tunelu koji nosi prtljag, opremu i otpad gore i dole iz hotela i vila električnim vozilima.

Laks, Švajcarska

Drugo najveće skijalište u Švajcarskoj, ima visoku ambiciju da postane prvo alpsko letovalište koje će postati energetski nezavisno, sa 100% potreba koje dolaze iz ekoloških, regionalnih izvora.

Raj za srednje napredne skijaše napaja se švajcarskom hidroenergijom od 2008. godine.

Ali obnovljiva energija proizvodi samo četvrtinu potreba proširenog područja Laax-Flims-Falera-Trina-Sagona – s klimatski štetnim gorivima za grejanje i prevoz koji čine veći deo preostalog.

Lokalni ekološki vizionar Reto Fry želi da pređe sa potrošača na snabdevača maksimizirajući potencijal lokalnih izvora vetra, sunca, vode i biomase.

Njegov plan uključuje renoviranje i dekarbonizaciju postojećih zgrada održivim materijalima, dodavanje solarnih panela, promovisanje električne mobilnosti i energetski efikasnih ski liftova, koji će saobraćati na zahtev, kao što se poziva lift ili taksi.

Prelazak na ekološki prihvatljive uređaje za sneg smanjio je potrebnu energiju za veštački sneg za 40%.

Pyha, Finska

Daleko na severu, u srcu finske Laponije, Pyha ima misiju da postane najčistije skijalište na svetu. Status ugljenične neutralnosti već je dobilo 2011. godine, malo pre sestrinskog letovališta Ruka.

Pyha, sa 15 staza i devet ski liftova, smanjila je emisije CO2 za 90% od 2008. godine prelaskom na hidro i vetar za električnu energiju za vožnju liftova, pravljenje snega i osvetljavanje staza, kao i korišćenje biogoriva i geotermalne energije za zagrevanje zgrada.

Preostali deo kompenzuje, na primer, štetu od fosilnih goriva koju prouzrokuju mašine za pripremu staza. Ali čak je i to smanjeno do 90% od uvođenja obnovljivog biodizela 2021. godine, smanjujući emisije gasova staklene bašte za 600 tona godišnje, što odgovara uklanjanju 230 automobila s benzinom na godinu dana, prema tvrdnjama skijališta.

Kurševel, Francuska

Poznat kako po glamuru, tako i po svojoj skijaškoj oblasti, Kurševel se nalazi na jednom kraju regije Tri doline, koja ima preko 600 kilometara uređenih staza.

Omiljena destinacija džet-seta možda gubi ekološke poene jer na njenom slikovitom aerodromu na padinama sleću slavne ličnosti privatnim avionima, ali to nadoknađuje u drugim oblastima koristeći 100% zelene energije za svoje ski liftove i proizvodnju snega.

Brojni rezervoari duž padina obezbeđuju potrebnu vodu, koja se dopunjava sezonski, dok skijalište tvrdi da sada ima više drveća koje apsorbuje ugljenik na skijalištu nego kada je prvi put nastalo iz udaljenog seoskog naselja 1946. godine.

Kurševel se nada da će smanjiti saobraćaj podsticanjem posetilaca da parkiraju dalje niz dolinu i voze se preuređenim liftom, podstiče lokalne inicijative poput recikliranja skija, uklanja zastarelu infrastrukturu liftova prilikom nadogradnji, a u restoranima sa Mišelin zvezdicama služe lokalnu hranu.

E2 portal (Cirkularna ekonomija)