KO PRAVI NAJVIŠE E-OTPADA, A KO NAJVIŠE RECIKLIRA

Svake godine napravi se 50 miliona tona elektronskog otpada, navodi program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu, dok organizacija Forum za otpadnu električnu i elektronsku opremu (VEEE) navodi da će više od pet milijardi mobilnih telefona biti bačeno ove godine. Kada bi se ovi telefoni složili jedan na drugi, gomila bi bila visoka 50.000 kilometara.

Prema najnovijem izveštaju Međunarodne unija za telekomunikacije (ITU), agencije Ujedinjenih nacija koja prati e-otpad procenjuje se da je u Evropi jedna osoba proizvela više od 16 kg e-otpada u 2019. godini – što je najveća stopa stvaranja e-otpada po glavi stanovnika na svetu.

Okeanija je na drugom mestu (16,1 kg po glavi stanovnika), a zatim sledi Amerika (13,3 kg po glavi stanovnika), dok su Azija i Afrika generisale 5,6 odnosno 2,5 kg po glavi stanovnika.

Međutim, Evropa takođe ima najveću stopu prikupljanja i recikliranja e-otpada na svetu, od 42,5 odsto. Azija je zauzela drugo mesto sa 11,7 odsto, Amerika i Okeanija su bile slične sa 9,4 odsto i 8,8 odsto, a Afrika je imala najnižu stopu od 0,9 odsto.

Kada je u pitanju Evropa podaci pokazuju da ovaj continent ne uspeva da postigne cilj bloka, 65 odsto prikupljanja.

Prema obrađenim podacima najvišu stopu recikliranja ima Hrvatska, čak 83 odsto. Jedan od razloga je uslov za prodavce elektronike koji su dužni da preuzimaju e-otpad koji kupci unesu. Pravilima je navedeno da ako maloprodajna radnja ima više od 400 kvadratnih metara namenjenih električnoj i elektronskoj opremi, mora da obezbedi sakupljanje sitnog e-otpada do 25 cm besplatno i bez obaveze kupovine nove opreme.

Takođe je moguće da svako zatraži besplatno uklanjanje svih vrsta e-otpada bilo gde u zemlji.

Na drugom kraju je Malta, koja reciklira samo 20,8 odsto e-otpada.

U nedavnom izveštaju UN-a za ovo se okrivljuje uglavnom odsustvo najsavremenije infrastrukture za sakupljanje e-otpada, konkurencija sakupljača metalnog otpada i nedostatak sprovođenja od strane vlasti.

E-otpad koji se ne reciklira ili se skuplja u našim domovima ili baca u kantu da bude zakopan ili spaljen. S obzirom da ovaj otpad često sadrži toksične supstance, to je i problem za životnu sredinu i javno zdravlje. Materijali koji se mogu recikirati su retke rude poput kobalt i bakra. Za razliku od njih, još edna retka ruda litijum teško se reciklira i ima stopu od svega jedan odsto.

Iako je Evropa na prvom mestu u pogledu proizvodnje e-otpada po glavi stanovnika, najskuplju cenu plaćaju zemlje u razvoju koje iako zagađuju mnogo manje trpe razorne posedice klimatskih promena i zagađenja.

Domaćinstva u Evropskoj uniji poseduju u proseku 74 elektronska proizvoda, od kojih 17 se ne koristi. Većina njih je mala potrošačka elektronika kao što su slušalice, kablovi, eksterni diskovi i pametni telefoni.

“Ljudi obično ne shvataju da svi ovi naizgled beznačajni predmeti imaju veliku vrednost i zajedno na globalnom nivou predstavljaju ogromne količine”, rekao je generalni direktor VEEE Pascal Leroi.

Takođe je najverovatnije da će biti bačeni i odvezeni na deponije ili spaljivanje umesto da budu pravilno reciklirani.

E2 portal (N1)